Hrvatski Prijevod
Proslog utorka, Blais je radosno pjevao i svirao udaraljke zajedno sa klincima iz muzickog vrtica Miss Amande, dok je mene odjednom oblio hladan znoj i dobro mi se zavrtilo u glavi. Miss Amanda nas je obavjestila da ce se i slijedeceg tjedna sat odrzati iako je Dan Zahvalnosti tog cetvrtka.
Dan Zahvalnosti? Nemoguce. Sigurno se samo htjela nasaliti.
Svako bi pomislio da osoba s malom djecom , od kojih su dvoje u skoli (kao npr. ja), vodi racuna o datumima. Pogotovo sto sam se ja dobro opskrbila planerom, kalendarom na kompjuteru (koji je sinhroniziran s kalendarom na telefonu) i velikim zidnim kalendarom koji mi stoji iznad radnog stola.
Nekako sam jos uvijek bila sigurna da imam barem nekoliko tjedana (tri, od prilike) prije Dana Zahvalnosti i pocetka Bozicne turneje. Jos sam uvijek bila na zasluzenom-odmoru-nakon-jesenske-turneje.
Prvo sam u sebi rekla “hvala Bogu sto sam prihvatila poziv moje svekrve da proslavimo Dan Zahvalnosti kod nje.” Pomislila sam koja ludost da sam je pokusavala odgovoriti od te ideje i nagovoriti je da ipak budemo kod nas, jer sam pozeljela isprobati par novih gourmet recepata - nakon svake turneje kad dodemo doma, kucne stvari, kao kuhanje, mi se cine jako privlacne, cak romanticne… Sad mi je bilo JAKO drago da je moja svekrva trvdoglavo ostala pri svome.
Duboko sam udahnula, na trenutak pokusala zaustaviti sve misli, a onda sam izvadila svoju listu obaveza. Odmah sam prekrizila par stvari koje sam zeljela napraviti (kao na primjer “kupiti teglu za persin” kojeg sam planirala presaditi kako bih ga sacuvala od zime) i dala se na posao.
Sad je taj “drugi tjedan”. Dosta sam toga uspjela obaviti. Dosta mi je toga jos ostalo. Ja sam jedna od onih koji ne znaju kako stati. Volim raditi. Volim izazove i volim posao obaviti najbolje moguce.
Ali ja isto tako volim blagdane. Volim se zabavljati s mojim klincima, s mojim suprugom i prijateljima. I cijela tradicija, simbolika, trud i paznja koja je utkana u pripravljanje Purice i cijelog objeda, jako mi se svida. Bas cu uzivati u jelu moje svekrve, promatrajuci moje decke kako igraju sah s njihovim djedom (cak i mali Blais voli sjediti kraj njih i pratiti igru!). Mislit cu na svog tatu. Zvat cu mamu da joj cujem glas. I barem na jedan dan, opustit cu se i necu ni pomisliti na sve ono sto me ceka na mojoj listi obaveza…
A onda, opet na turneju. No to je vec druga tema. Za sad, uzivajmo u Danu Zahvalnosti. Polako, mirno, zahvalni za sve one male radosti koje cine zivot bogatim i lijepim.
