*Hrvatski prijevod je odmah iza Engleskog (klikni ovdje da preskocis engleski) 

22. kolovoza, 2007

U danima kao sto je ovaj danasnji, moja majka mi nedostaje vise nego sto zelim priznati. Na kraju krajeva, ja sam odrasla osoba; zrela, jaka, odgovorna, i sama sam majka troje djece. Razumijem ja u potpunosti da je odvajanje djece od roditelja jedan skroz normalni dio zivota.

No ipak, u ovom trenutku, znam da bi jedino moja majka bila u stanju olaksati ovaj pritisak u prsima i obrisati suze koje se usprkos svoj mojoj snazi ipak probiju do obraza.

Matthew je divan, stabilan muz koji uvijek gleda naprijed. On pusti proslosti da bude tamo gdje joj je mjesto - iza nas. Ja, za razliku, na prvi dan skolske godine, stojim na skolskom igralistu i gledam kako moj mali petogodisnji Evan u redu hoda za uciteljicom, dokle got se ne izgubi iz vidika. Cim ga vise ne vidim, odmah osjetim griznju savjesti: da li sam provela dosta vremena s njim, da sam mu dala dovoljno paznje…

Imam ja par prijateljica koje prolaze kroz iste stvari i razumiju te nase zenske emocije. Ali ni jednoj ne mogu bas sjesti u krilo i dobro se isplakati…

Sanja je u Los Angelesu. A i da smo blize, ja sam ipak njena “starija sestra”.

Da je mama tu kraj mene, nas dvije bi se dobro isplakale i bilo bi nam lakse. Ona me pozna najbolje - od trenutka kad sam pocela zivjeti.

I nije da mi fali samo iz sebicnih razloga… Gledam je kako je prekrasna - ljudi je cijene i vole. Ima dobar posao: cijeli zivot je marljivo radila - i na poslu i doma (dok smo mi svirali i pjevali…), no da je sistem bio drukciji, njena talentiranost i rad bi bili daleko bolje placeni (nikad nije bila u partiji, i uz to nikad nije kompromitirala svoj integritet i postenje.) Ali na kraju dana, sama je. U domu u kojem smo nekada bili jedna obitelj.

Znam, ljudi ce reci: “ti si ta koja si otisla”… Djeca uvijek odlaze. U mladosti nitko ne razmislja o buducnosti.

Fali mi da je odvedem na neki zgodan, elegantni rucak, da ja njoj napravim piceka s krumpirima ili juhicu s domacim knedlima, da odemo u kazaliste zajedno, da se zajedno skrivamo iza ugla i gledamo Danteka i Evana kako se igraju na skolskom igralistu, da se smijemo Blaisu i igramo tenis i da ju vidim ponosnu na najvrijedniji dio njenog truda - sve ono sto je kao majka dala meni, sto cu ja dati svojoj djeci i sto ce moja djeca prenjeti svojoj…

Zato sam joj napisala pjesmu. Uvijek mi je bilo lakse izraziti se kroz glazbu… Ovo je prvi put da pjevam neku od svojih pjesama na hrvatskom. I ovaj puta nemam tremu izdati je u javnost - jer je nisam napisala ni za kriticare ni za top-liste. Jednostavno, to je pjesma Mojoj Majci.

MOJOJ MAJCI
(To My Mother)*
Words and Music by Tajci.

GLEDAM TE KAKO ODLAZIS, PO ‘KO ZNA KOJI PUT/ I CUJEM KAKO GOVORIS: “BUDI JAKA, TVOJ PUT JE DUG”

A ZNAMO OBADVJE/ ZIVOT KRATAK JE / I U TRENU PRODE SVE/ I SVAKI DAN BEZ TEBE, / JEDAN DAN MANJE JE / A GODINE PROLAZE.

GLEDAM TE KAKO STOJIS SAMA NE BOJIS SE NICEGA / I POMISLIM DA LI ZNAS KAKO NA TEBE SAM PONOSNA / A ZNAMO OBADVJE…

TREBAM TE / DA VOLIS ME / U KRILU TVOM DA BUDIM SE / JER SVAKI DAN BEZ TEBE / JEDAN DAN MANJE JE / A GODINE PROLAZE

GLEDAM TE KAKO SMIJES SE / OSMIJEH BRISE BORE SVE / LIJEPA SI, SA SLIKE GLEDAS ME / A JA BIH DA SI KRAJ MENE.

Copyright 2007 Tajko Music, BMI (Cameron Productions)

This entry was posted on Wednesday, August 22nd, 2007 at 9:29 pm and is filed under Croatian. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. You can leave a response, or trackback from your own site.